Ljeto otišlo je kraju a nebo još je vedro, spokojno teško vraća sliku kako sam izgledala Dok pripadali smo nebu tom uhvaćena u nesnosne dane bezizlazno stanje bez promjene Odrasteš nabrzinu a učiš polako kako ostavlja se sve što vrijedilo je Ref. Nisi rekao, niti nazvao zauvijek zašutio, odavno otkad nas nema A sad se ne smijem, ne govorim pa i ne plačem više, samo živim ovaj nemoguć život s tobom Kastav, u proljeće rano privatni smještaj blizina Ljubljane kamo da krenem gdje da se sakrijem Da ne sjedim sa sobom pjesme, skloništa naša gdje ćeš zauvijek mirno živjeti Pjesme, ljubavi moja koje ti nikad više nećeš pjevati Ref.