Iza vrata slika stvara se Nije zbilja, predvidljivo je sve Ovaj tren je sasvim slobodan Vjetar puše prekrasan je dan Robovi zbog grižnje savjesti Ljudi žrtve su iz obijesti Dok je svaki ustaljeni stav Poraz, a ne pobjeda Tko to vreba iz mraka i ruši nam snove Kao kule od karata, Ne zna da lako ćemo sanjati nove Mi ne idemo nikuda Nasilno kroz pore izlaze Sve te misli u strah što prelaze Lupaju i dižu prašinu Kad ne prate korake Pomaci ruke, stvaraju horizonte