Noć je pala na stanicu staru i sve miriše na kraj Stala je noć nad našim gradom tišina pali svjetla na peronu a ja još stojim s istom nadom da vratit ćeš se u mom vagonu Koraci tvoji još mi u uhu kao da nisi ni otišla tad al’ svaki tren me vraća u tugu i ruši sve što sam imao sad Rekli su mi “pusti, proći će sve” al’ kako da pustim kad srce ne zna svaki me put nazad tebe vodi i svaka me noć do tebe vrati sama Ref. To je posljednji voz što odlazi bez nas u njemu nosiš sve što smo bili tad ako zakasnim, sve je kraj za nas i ostaje samo prazan grad Ako ga propustim, gubim sve i nema više ni tebe ni me samo peron i hladan glas što šapuće da kasno je za nas Na ploči piše zadnji polazak a meni vrijeme ne znači ništa u grudima stoji tvoj posljednji znak i ljubav što postaje tišina U ruci karta, stara i blijeda još nosi tvoje ime kao trag i svaka sekunda mene gleda i vuče me na taj posljednji prag I svi mi kažu “biće ti lakše” al’ ne znaju kako boli bez tebe jer kad te jednom srce zavoli nema nazad, nema za mene Ref. Prolaze ljudi, ne vidim nikog samo tvoj lik u svakom mraku kao da još postoji put nazad kao da još stojimo na istom znaku Ref. Stojim sam, voz je već daleko i svjetla nestaju u mrak a ja još uvijek čujem tvoje ime u svakom šumu, u svakom vlak