Stani mi u stope i moje cipele pronošaj skini taj povez i gledaj mojim očima zaplovi u moru snova bezbojnih i vidi šta znači bit' dijete devedesetih Okusi strah, bol, mržnju i barut i živi u toj nadi da će sutra ipak svanut na sekund nosi teret mojih rana dok grad ti šapće priču jezikom ožiljaka Osjeti bol i na licu suze skorene kad cijeli život jedeš tuđe ogrizke serem se na korice crvenog pasoša ja sam ja, ne živim priču svojih staraca Nemamo nikakav razlog gledati nazad pa samo da vam kažem "Ne računajte na nas" nisam tad rasto, neću ništa pricat al kakav Kusta, kakav fildžan viška Ref. x2 Crni leptiri su mrtvi moje lipe ne cvatu a neki novi klinci odrastaju u paklu zaboravio sam juli a vozovi odlaze živim svoje vrijeme a ne tuđe utopije Pored radija sam sjedio ko dijete niko nije nameto svoje ploče i kasete čuo rep zvuk i stisno crveno dugme presnimivši tako tamo neko Bijelo Dugme Staroj nije smetalo "Ovo je sine tvoje vrijeme suze nad prosutim mlijekom ne vrijede uključi svoj mozak, idi dalje nego ja živi sad, ali iz prošlosti uzmi sve što sija" Zgažene čikove i ugašene baklje baciš u smeće jer život ide dalje drži svoj plamen i na njemu radi marljivo sve dok taj plamen, ne postane blještavilo Prije je bilo bolje, ali šta ja imam od toga kad živim u raljama svog vremena i prostora baruta i otrova, lanaca i okova je li za ovo prošlost bila podloga S ovim raspolažem i gradim svoj dvorac neću ničije jučer, jer je nemoguće i vozdra moja je država, pa kakva god da bila imam ljiljane, Džeku, tornjaka i piramida Imam kurava i debila, cigana i psihopata to znam, al ne znam, gdje je nestala petokraka nož pod grlo mi je od života samo okrajak to znam, al ne znam, gdje je nestala petokraka Ref. x2