Mala, vratim se u vrijeme kad sam prvi put te vidio vidio sam odmah da si stvarno nešto iznimno Ti onako predivna smjela i šarmantna a ja onako ozbiljan ufuran, arogantan Uvijek takav kad bi vidjeli se uživo nisam im'o prijatelja s kojim bih se družio Glumio sam ludilo i trudio se biti kul a bio sam najsretniji jer sam znao da si uvijek tu I onaj zvuk na fonu svaka tvoja poruka je bila kao spas kada noć je bila oskudna Posvuda je bilo vjeruj samo tvoje ime ali nisam htio da ti saznaš da ti pišem rime Da pišem samo tebi jer ti shvatila to ne bi koliko ustvari vrijediš za tebe prošao sve bih Volio sam tebe al' mi je trebalo to more kažem čekao sam pravo vrijeme da sve ovo bude lakše (volim te, volim te samo si mi ti važna) Trinaesti deseti ne mogu da se ne sjetim onog istog parka koji činio me presretnim I stalno tako znam odvojiti se ne mogu vidi majko, vidi samo kakvu imam djevojku Čekao sam novi dan nestpljiv da te vidim pa kada svane da ti kažem za koga živim Znaš, nas svijet ono imena djece, planovi kuće i vjenčanje i sada vjeruj sve dao bih Za kap one kiše nisam mogao da dišem bez tebe, bez tebe Umro bih da ne trepnem ne bi me vratile ni molitve ko bi te volio kao ja što volim te