Riko moja, Riko grade, grudo moja rojena lipa ti je mladost tvoja, Riko moja voljena u tebi divojke mlade, lipo kano lipi cvit Riko moja, Riko grade ca ga nema celi svit Ma, ca j´ lipo, lipo, lipo j´ vino pit´ ma, još je lipse nec, ma, još je lipse nec ma, ca j´ lipo, lipo, lipo j´ vino pit´ ma, još je lipse nec, ma, malice jubit´ Ni na svete nigdere uzanci ku imamo mi z bukaleti kad se vino pije volimo si je´nu stvar imejte vi na ume da mi smo ti ki malen kantamo i vraga vragamo ne ´remo spat´ as, kuće smo siti, a lipse je piti, i zakantat´ Ma, ca j´ lipo, lipo, lipo j´ vino pit´ ma, još je lipse nec, ma, još je lipse nec ma, ca j´ lipo, lipo, lipo j´ vino pit´ ma, još je lipse nec, ma, ca, ma, malice jubit´ Opatijske ostarije, Opatijske ostarije di moj dragi vino pije vino pije i nazdravlja, vino pije i nazdravlja a na mene zaboravlja Eto, tek sad se sjećan onih leta, onih dana bezbrižna smo dica bili starog sunčanog Lovrana tu me moja nona stara vadila kako se plava tu san, prvi put u tami ljubio dva oka plava Lovran, Lovran, gradić mali u njemu nan nis ne fali more, kamen i sirene, vino, ribe, život, žene sunce pali, se je vedro, nigdere ni oblačića samo se na horizonte vidi je´na točka mica Se se više širi, širi i pomalo hodi bliže najedamput sunce skrije, a na nebe strel zamize silni vetar, grmljavina skuro j´ kako va kasele a na zemju skrope kapi kako lesnjaki debele