Hodali smo dugom cestom po tmurnom nebu nad planetom gdje za drugo mjesto kupaš se u srebru njena kabanica i crn kišobran niz koji klizi kapljica nade Munje sijevaju, krajičkom oka me pregledava iako i sama znade, ovo je zadnja stanica prima me za ruku i pita je l' ovo stvarno kraj puta il' je tek početna matrica Crna poput slova ja bijel ka blank na webu ja i ona tvorimo poprilično dobru zebru pomislih i sjetih se kad smo prvi put pokisli tad mi plemeniti metali još nisu napeti postali Plave je krvi ali joj na dvoru nešto fali nije cvilidreta i ne voli na svili ležat valjda sam ja predstavljao taj buntovni odmak tek sad u snijegu vidim kolko joj je malen korak Ljubičastu boju je zvala ljubištaca zora na parketu oko nas soba spavaća sunce na stolu, limunada i ljuske od pistaća slike zbog kojih mi u sjećanje navraća Al' ja se ispričavam, vi ne želite slušat kako su je doticala moja prljava ticala volim pomisljat da sve je farsa sad kad na kraja dana (sam sam kao Gregor Samsa) sempliran panoptik iz pjesme Bogomoljka Ref. Vrijeme se lako pretvori u nevrijeme ljubav se ne gubi, ljubav mijenja oblik povici vriska i pomisli ništavne otisci otiskani, a obrisi obrisani Kol'ko je vremena prošlo od prvog pogleda volio bih da sam brži, dok u glavi sve poredam na odgovarajuću policu imam gaće na pruge i sa štapom šepam po bolnici u odijelu iznošenom Glasnice sve tanje, a vrijeme potrošeno suze od blata jer meni ti plemeniti metali još nisu napeti postali nosim rupu oko vrata u kojoj nešto fali Ref.