Willie i Laura Mae Jones – divan par kojeg voljeli smo svi A živjeli su tik uz put u kolibi trošnoj k’o i mi Radeći na zemlji skupa, svi pomagali bi jedni druge Ako radiš kroz dan tad ne stigneš tad ti mislit o tom tko je kakve boje Nakon teškog rada, k njima predvečer bi znali doć’ Uz pjesmu i gitaru, vedri smijeh često zajedno bi dočekali noć Willie je svirao gitaru i svi bi tražili “Sviraj još!” I svatko tol’ko netko bi rekao kroz smijeh “Pa ti, hej, ti nisi tako loš!” A pamuk bješe bijel k’o zlatnog žita klas Al’ to bijaše drugo vrijeme, drugi svijet za nas Subotom bi kolima svi momci krenuli na čašicu u grad Pred kućom bi Willievom zvali “Hej, pođi s nama još dok si mlad!” On reče “Ne, al’ zašto ne bi vi na povratku svratili do nas I Laura Mae već kako ona zna pripremit će večeru za vas!” A pamuk bješe bijel k’o zlatnog žita klas Al’ to bijaše drugo vrijeme, drugi svijet za nas A onda, jednog dana – osta prazna koliba uz put Willie i Laura su nestali, a od nas nitko nije znao kud Al’ saznali smo brzo gdje su Willie i Laura Mae Srce čisto i tamna, crna boja kože još jednom skrivila je sve A pamuk još je bijel k’o zlatnog žita klas Al’ to nije isto vrijeme, isti svijet za nas