Ipak ne znaš ni sama kad nemir uđe u život tvoj odlazi on hladno ostavlja te samu Nijemo odlaziš k'o poslušno pseto tiho, u svoj kut gušeći plač u grlu svom po prvi put, po prvi put, po prvi put Sve te odjednom plaši tad njegov pogled i njegov smijeh javlja se strah dršćeš kao slomljen prut Zar u srcu koje voli još ima mjesta i za smijeh u času kad ostavlja se sve po prvi put, po prvi put, po prvi put Pred njim budi se prošli svijet da l' oživjet će skupa s njim sjećanja ta koja javljat će se svud Da l' će slabost nekog slatkog trenutka, jača nego on ljubavi našoj nanijet bol po prvi put, po prvi put, po prvi put