Kažu da čudna biljka sam sanjam ružan san ti zoveš me usnama kopriva sam među ružama Izgubljen u svijetu bola patnje, tuge i sreće ovo zadnje rijetko imam u zadnje me vrijeme neće Ja nisam dečko što je po kalupu rađen tu sam i kad tonu lađe ne napuštam palubu znaš me Ostajem ko ratnik spreman da padnem i čuvam te ko princezu idem na strijele i sablje Ti nisi trofej niti sjajiš ko medalje ti si nešto puno više ti si snaga što tjera me dalje Ljubav je jedna jednom pišem ove retke samo jednom nađeš nekog samo rijetki, nađu rijetke Puštam zadnju suzu pored naše rijeke više ne sanjam tugu sada sanjam naše dijete Proso sam puno žena nisam pronašao sebe sebe pronašao sam onda kada sam pronašao tebe Sad je neke drugo vrijeme došlo ljudi zaborave na ljubav jer jure za poslom A tebe Bog je poslo, odozgo pored sebe imam jednu ali lijepu i sa mozgom