Hladno je, vani samoća s tugom druži se beton svira tužnu pjesmu kao da umire mjesec svjetlost baca na prazne ulice noćas gledam prazan grad, parkove, klupice Tu i tamo koja pahulja padne na beton hladan ništa se ne čuje samo otkucaj sata Jopa sam na svijetu, negdje daleko koračam a Božić je, al' ja k'o da to ne shvaćam Zatvoren u maštu, vino točim u čašu čitam knjigu bezimenog pisca u mraku lampice čudno svijetle k'o da topline fali na boru igala nema, samo kuglica na suhoj grani Sve nekako čudno je k'o u mračnim pričama ja za mikrofonom i slijepac što udara po tipkama klavira svira tužnu melodiju, da dušu probije sve nekako tužno je, a Božić je Ref. 2x Gledam grad čudan sam, k'o da je san dok vani Božić je i ne znam kud i ne znam šta i ne znam da l' ostat će il' proći će Vidim sretne, zagrljene, zaljubljene, teške slike u glavi vrte se dok idem pješke prema gornjem gradu brojim poraze i greške pa se spustim prema Banu da bi naš'o nekog negdje Često vele, male stvari čine sretnim te al' šta to vrijedi kad te male stvari postanu prevelike slike ne pišem, samo ih dubokom spremim da ljudi ne vide svu tu tugu, mržnju, nemir Koračam gradom, vjetar puste stalno pjeva odu svome gradu, pored kolodvora glavnog a ja k'o nekad šal, debela vesta, kaput, slušalice u ušima tiha pjesma Prazna cesta, put u nepoznato zašto Božić samuje, valjda nebo zna to opet onaj sljepac svira tužnu melodiju da dušu probije, sve nekako čudno je a Božić je Ref. 2x