Jeseni rane zriju i sjećanja me opet bole slike stare kada krenu put za vječnost je otvoren Kad vas se sjetim, drugovi moji da li da dam iskrama da krenu I nije me stid, nije me stid jer unutra nešto kaže mi Da ste opet na putu našem i da imate ono što smo željeli široku cestu, vjetar u kosi i srca puna ljubavi Ref. Jeseni rane zriju i sjećanja me opet bole slike stare kada krenu put za vječnost je otvoren Jer vratiće se ptice s juga i zadnji čergar što po svijetu luta a vas neće vratiti ni put ni pruga Ponekad prizovem stare dane urnebesni smijeh i miris noći živjeli smo stvarno što na sat kao da smo znali šta će doći A ja evo, moram sam moram dalje slobodan k'o ptica i nemirni vjetar moje su riječi med i otrovne strijele ožiljci i ukrasi u isto vrijeme Ref.