Sitno je tlo na kome stojim dati se onom koji ništa ne traži nositi križ na leđima svojim a sve to zbog čega Sa jutrom na licu izbije stid od tuđih imena i tijela između nas ja podižem zid da me štiti od svega A sve to kratko traje pa opet krene po zlu i teško je biti iznad toga kada nisi tu Ref. Ja sam ničija žena i da u bijelom pređem prag jednom takva ljubav se ne ponavlja često I tiho kao sjena opet pratim stari trag ali grom ne udara dvaput u isto mjesto ja sam ničija žena Takvi ko ja odustanu prvi u meni ljubav raste dok padam dobiti sve bez kapi krvi pa čemu se nadam