Dva ujutro, prazan Beograd svira Slavija, na nju me podsjeti sad je deset starija ne može vrijeme ništa baš kad sve od sebe daš ne zaboravljaš Rano jutro, šest u Zagrebu grad već budi se, a ona živi tu koga voli, kom´ je sada sve ljubav velika, kao meni pr´je REF. Sad mirnim životom živi ima sve, a ja ne, nemam ja nemam ništa, osim sjećanja još me veže samo uspomena na toj cesti od Zagreba do Beograda Sad sam tu ona u ovom gradu živi s njim i kako da se mirim sa tim što davno nestali su naši svi svi kilometri ljubavi Bez nje, sad prazne su mi sve ulice i grad i sve mi ide unazad na našem mjestu ljube se drugi, kao nekad mi, ali malo sretniji Nije važno mjesto, niti grad da u meni živi još, ona mora znat´ koga voli, kom´ je sada sve ljubav velika, kao meni pr´je REF.