Bosno moja, stoput opjevana al' ko sada nikad poharana porušeni gradovi i sela sva izgledaš tužna nevesela Nisi više ono što si bila al' si nama i draga i mila drž' se Bosno, digni glavu gore još je mnogo onih što te vole Nad Bosnom se nebo posavilo pa je cijelu stavilo u krilo i pjeva joj ko slavuj u gaju Bosno moja, moj zemaljski raju Zna Bosanac svaki, malo i veliko to što Bosna ima nema više niko planine i polja i bistre izvore krivudave rijeke to je njeno more Spava Bosna ko djevojka sjetna sanja dane kad je bila sretna vraća se u prošlost kao pčela cvijetu sanja svoju djecu rasutu po svijetu Zna Bosanac svaki, malo i veliko to što Bosna ima nema više niko ima Posavinu plodniju od Srema to što Bosna ima, niko više nema Plače Bosna i kroz suze zove zove svoje kćeri i sinove da se jave gdje su i šta rade hoće majka da za djecu znade Zna Bosanac svaki, malo i veliko to što Bosna ima nema više niko pjesmu i veselje, ašikluk do zore mezetluke razne, eto Bosna to je