Sastale se male ribe Sto u kilo proste vrste One što se vječno libe Da najbolju travu brste A na njima sve počiva Svo bogatstvo ribljeg fonda Dok su mora – mora živa Dok su mora modra, bjonda Velike se ribe našle na tapetu I galebi u sve nižem letu Jedna k’o da reče, amo i meduze Parazite i sve morske guze I oživi za čas to more tišina Uzburka se poput mladog vina Jer potegne netko onu pravdu staru Primjerenu i kirnju i šparu To do čega im je stalo Ljudi zovu zonom mira A njih, eto, svalo malo Jato tuna decimira Da l’ su krive što su žive Da l’ su krive što se rode Ta bez njih bi bile sive Teritorijalne vode Velike se ribe napravile gluhe K’o siromah nad tanjurom juhe Male ribe zalud otvarahu usta Voda bješe neprozirna, gusta Umiri se opet, to mora tišina Ko ribice u formi sardina Imale su riječ, beskrajne pute Ali ribe ne govore šute