Na putu mome iz kraja tužnog Srete me djevojka kose plave Zvala se Mir, pogleda čudnog Umornog poput vlati trave Ko davna bajka, krotka ko nebo Položi glavu na moje grudi Usne joj tada postadoše ruže A meke ruke, vjetar ludi Noć, to je bila noć Od koje osta samo slika Jedna žena daje sve I odmor starog umornog ratnika Topli su njeni poljupci bili Topli i vlažni ko vjetar južni Zvala me ljepoto, zvala me ljubavi Zvala me šašavko, zvala me ružni Zaboravih tada što bi i što će doći U glavi tek jedna se miso vrti O, nikad, nikad ne pusti Mir Iz zagrljaja sve do smrti Noć, to je bila noć Od koje osta samo slika Jedna žena koja daje sve I odmor starog umornog ratnika To davno bješe ja nikad više Neću joj ljubit kose plave Od drage noći ostaše samo Umorne, tužne vlati trave