O, kako je pusto, kako je tužno Sunce pada za gole planine Daleko tamo na krvavo nebo Vior povija oblačine A kipi more nad talasom talas Pjenav se diže i šumeć se sliva Vijore ptice lupajuć krili A stenjuć o boku lađa pliva Ogromna, crna. Na svijetloj provi Vrzu se sapeti ljudi i žene I lamaju ruke i nijemo plaču A kose im lete raspletene Stišću prsi i grče ruke Okovane pružaju k nebesklonu Sa tijela se dižu i kažu i kažu Gdje sunce tone na onu stranu Daleko tamo u onom kraju Vior gdje huči vior gdje huji Daleko u demonskoj onoj oluji Vidješe žal i domaju