Ovo je pjesma o jednom regalu Onom na kredit, uz učešće Koga smo dizali ko katedralu Za neki oprost ili pričešće Cijelo su jutro majstori kleli Tvornicu, transport i laž u vinu A mi do danas još nismo smjeli Zbog njega nikog u materinu Samo smo kraj njeg' pobožni stali Množeći ulog, kamate i rate U njegovoj sjeni beskrajno mali Negdje u donjem prosjeku plate Zbog njega stari ne pije ništa A mati prevrće haljine stare Vrijedi li sve to dva tri gemišta I slatki otrov dvije cigare Je l' vrijedna toga mrtva daska I knjige koje niko ne dira drvena čaplja i jedna maska I jedna gondola od trista lira Zato da završim o tom regalu Dok raste dalje u prazninu Kada do danas još nikog nismo Njega ću, evo u materinu