Glas blijedih žala kida san Sa trga žamor urla Kroz svjetinu što mijenja tok Tlo podnem žari kugla Na prozor teške vjeđe guram Krov se stari ruši A ruka čvrsto gitaru steže Druga se cestom guši Znam, loš glas se čuti mora Zlih jezika želja Gradovi su napol’ gluhi Ljudi harnih nema Daj skupi petlju, priznaj mi Kad birali smo tebe To mnoštvo što se izdire zašto nema Krik za mene Gdje nesta onog oka žar Već slobodnom je ćutim Ni korak laki ne čujem Nit’ povratak ne slutim O, gospo mojih vlažnih bdijenja Stranac vruljom roni A more tvoje osekom zjapi Kopnom vala zvoni Dob pohote i žudnji tamnih Žrtvom treba dvoje I priče galeb moru krade Lažju šljunak doji I djeca, čije kule vjetar Pijeskom baca u oči Jer rukom jednom nove grade Drugom trulež kroči Zar nećeš sa mnom, malena San mora biti stvaran I borovi i cvrčka glas I vesla mudra stara I kad u ponoć kriknem blijed Na pragu prve zime Tad mrežom me ko ješku baci Teškoj tami plime Pred molitvom riječ klonula Dok druga psovku cijedi U svoje riječi vjere nemam Tvoje davno već ne slijedim Tek osta blijedih luči sjaj Što moćnim nebom plove U mnoštvu, nošen morem tame Tvoj me pogled zove