Nemoj poći sad i zaboravi Što smo prošli mi kad smo bili sami Kad su naše usne sve te grube riječi Sva ta pitanja, sreću grabila Ne zaboravi da je stvarno to Bila istina, tužna istina Nemoj poći sad Nemoj poći sad Nemoj poći sad Ja, ja naći ću za te bisere kiše Makar i u kraju gdje kiše nema Otvorit ću zemlju sve do njenog dna I posut ću te zlatom, zlatom kojeg nema Odnijet ću te tamo gdje je sve što tražiš I naći ću sve što postoji za te Nemoj poći sad Nemoj poći sad Nemoj poći sad Nemoj poći sad i pustit ću lude Lude riječi, koje žive tvojim dahom Dišu tvojom dušom Pričat ću ti priču o nađenoj sreći Dvaju živih bića, ili o dječaku Koji još te traži, premda već je umro Jer te nikad nije sreo Nemoj poći sad Nemoj poći sad Nemoj poći sad Onaj dalek vulkan nikad nije umro Kako nisi znala da živi samo za te A duboko u njem gori plamen koji Razara i pali sve što nisi ti Da l' ćes ikad saznat zašto nebo gori A crvenilo vatre zašto rađa strah Nemoj poći sad Nemoj poći sad Nemoj poći sad Nemoj poći sad suza nemam više Riječi nemam više sakrit ću te tu Da ti gledam smijeh kojeg neće biti Da ti slušam glas kojeg neću čuti biću tvoja sjena sjena tvoje sjene Sjena tvoga srca sjena tvoga sna Nemoj poći sad Nemoj poći sad Nemoj poći sad