Na prijestolju sjedi sultan, silni Ekber car A do njega mlad vezire, mladi Behmen-han "Kazuj meni mlad vezire, imena ti tvog Ko ti dade zlatne ključe od harema mog" "Dala mi ih seja tvoja i poljubca dva A do zore kol'ko bješe ni sam ne znam ja" "Znaš li bolan mlad vezire, snašao te jad Da će dželat glavu tvoju odrubiti sad" "Čekaj malo, saslušaj me, ja sam svemu kriv Ja je ljubljah, ljubit ću je, sve dok budem živ" A sad čini, što ti drago, na volju ti baš Ili da mi seju dadeš, ili samrt daš" Na te riječi skoči sultan k'o razjaren div Mir zavlada, k'o da niko ne imade živ Dok najednom zažubori milostivi glas Ljubite se, sultan Ekber, blagosilja vas"