Sam Bog će znati zašto pišem pjesme i kome treba to što sada sanjam Još od djetinjstva znadem što se ne smije pa ipak pseto svog života ganjam Djetinjstvo moje već je iza mene i od tad sve je pošlo naopačke Koliko vrijede moje uspomene moj vrt i tavan gušteri i pračke Ref. Još uvijek ne znam neke važne stvari o voću, ženi ljubavi i smrti Još uvijek marim što drugi ne mari i moj se život k'o ruleta vrti O sebi znam još samo da sam ranjiv od teških riječi rastanka i plača I ulicama hodam pomalo sanjiv između ljudi kuća i kotača I još se prenem na zvuk neke trube u stranu gurnut' kao da me nije Pa tiho psovku procijedim kroz zube i dalje idem manji nego prije Ref. Sam Bog će znati kome sve to treba ti stihovi, te riječi i te rime Taj dio pakla i taj dio neba ta proljeća te jeseni, te zime