Hodaju ljudi a propo im đon Pitam se zašto je to Gospodin u raju možda to zna I smatra da nije zlo On što u raju slatko nam spi Na mekom jastuku svom Zar da se brine za cipela par Umornih kao i on Tko se još brine za vrijeme i dne Tvrdoglav njihov je tok Za jedan vijek a možda i prije Proći će i njihov rok I bit će neko na mjestu tom Ti nećeš znati to Ni kiše dodir ni sunca sjaj Osjetit nećeš znaj Tko se još brine za sudbinu sna Briga me još za to Sve što želim jest sakriri se U sjenu uvojka tvog Jer ja sam vječno sumnjivi tip Ne vrijedim ni za groš Jedino smrt što čeka i bdi Smatra da nisam loš Hodaju ljudi a propo im đon Bliže se kraju svom A đavo što čuči kraj kotlića svog Smije se lutanju tom