Znam prekasno je bilo kad si mogla birat Hazardere, prazne blefom silovane duše Ja znam taj rijedak soj Jer teško držat je ruku što se trese Svaki put kad strah je guši Što drhti svaki put kad strah je guši Prašina zaboravljenih džokera te davi Pn ne ostavlja ti ništa čak ni osmijeh Jer vrebao je samo jednu kartu, onu pravu Poslije koje dijelit nikad više neće On je htio samo san do prve zore On je htio samo san do prve zore Kradom zureći u okna siva vjerovat će da si kriva Što se dama crna drugom smiješi A iz nekog džepa šupljeg Kakav stari vozni red će reći Znadeš sve al’ priznat snage nemaš Da si znala sve, al’ priznat snage nemaš Stranac neki ponovo će htjeti tvoje želje tmurne Njemu ipak ništa manje strane Priča tebi dobro znana, Ruka zlatni sjaj mu ljušti Slomljeni joj zglob već rđom škripi Za ulog tvoje snove mijenjat želi Za ulog svoje snove mijenjat mora Nećeš smoći snage brodolomca Jednog još prepustit moru K'o da pogled tvoj ne traži Oči varljiv san mu sklapa Glas mu nekom cestom lebdi Prozirnom k'o dim u zimskoj zori Prozirnom k'o dim u zimskoj zori Reći ćeš da strpljiv bude Premda već bez želje lude Otvorena vrata trag će izdat Cestu ćeš sa strahom slijedit Blijedu kao zebnja tvoja Ljubav zvat će ime hazardera Ljubav zvat će ime hazardera Srest ćemo se, čekam samo tebe Ispred vlakova što kasne Nekim novim moram krenut Molim te, daj shvati Nikad željom takvom ili sličnom Vladat ili živjet nisam znao Znaš napamet te riječi hazardera Znaš, šutnjom teku riječi hazardera Sutra ispočetka, ako želiš, tu na obali, pod mostom Koji rijeci ušće trne i kad pred tobom ponovo se nađe Skrušen, znaš da samo san do prve zore opet traži I shvatit ćeš da netko od njih mora I željet ćeš da svane prva zora Prašina zaboravljenih džokera te davi On ne ostavlja ti ništa, čak ni osmijeh Jer vrebao je samo jednu kartu, onu pravu Poslije koje dijelit nikad više neće On želi samo san do prve zore On želi samo san do prve zore Kradom zureći u okna siva, vjerovat će, ti si kriva Što se dama crna drugom smiješi A iz nekog džepa šupljeg Neki stari vozni red će reći Znadeš sve al’ priznat snage nemaš Da si znala sve, al’ priznat snage nemaš