Kad devet ura s pospalih zvonika Oglasi jeka olapa i lođa Na taracu k’o uvijek tad išeće gospođa I kao svako veče uvijek ista slika Kao da plovi sjajem onih dana Što ih je slijepo poklanjala do juče Na dlanovima svojih kapetana Sa pristaništa u potkrovlju kuće Hiljade je srca dala Nikad nije ostajala Uvjerena da ne stari Da su samo noći tiše Uvijek malo iznad stvari Ko da plovi ulicama Umrla bi kad bi znala Da ne treba nikom više U svome svijetu laži i parfema Ostala je ljubav kavalira rune Ta kraljica što sad je ostala bez krune Živi svoj život kojeg više nema I nema više mreža da ih baci Al' nitko neće čuti kako grca Jer poznaje ona te noći na taraci Naša gospođa od hiljadu srca Hiljade je srca dala Nikad nije ostajala Uvjerena da ne stari Da su samo noći tiše Uvijek malo iznad stvari Ko da plovi ulicama Umrla bi kad bi znala Da ne treba nikom više