Što ti sve vrijedi, kakva koris' U zlatu je i moći svoj Kad uhvate te timor moris I oblije te smrtni znoj Što će ti zlato kad ti zbori Svaka stvar i stvor, život vas Neprestano MEMENTO MORI Jer ne zna se ni dan, ni čas Jedan cvijet govori ti srkni Ispij sve u jedan dah Drugi govori ti crkni Samo si pljeva, dim i prah Što će ti kuće, palače, vrti Kad svemu tome nestane trag Što će ti blago kad prije smrti Ili poslije, sve to odnese vrag Zašto se mučit, patit, tratit Zašto prolijevati znoj i krv Kad jednog ćeš dana shvatit Da crv si što ga jede crv Tog crva kako Šekspir kaže Pojede zatim kakav mrav Kojeg crv opet dalje smaže I tako sve u šir u dalj Smrt to je duga crna šapa I ima odličan apetit Svakoga ona jednom hapa I svakog će se ona sjetit I Miha se je sjetila ona Jednog dana 1607. Zvonila su gradska zvona Miho je rek'o evo red me