Na svakom trećem kućnom broju po jedan kafić preko noći i par kubika modrog dima već guši srce, grize oči A ja se pitam, sasvim zbunjen kako da uđem sam s gitarom znam da je džuboks tamo stao i što bi fliper s mojom parom Ref. 2x Jer ja, ja sam čovjek bez kafića jedan od zadnjih takvog soja ja nemam svoju marku pića tu ličnu kartu srednjeg sloja I dok me vlasnik mrko gleda na drugoj strani barikade naginjem brzo svoju lozu pod urom koja vrijeme krade I tad se pitam, sasvim zbunjen što mi od starog društva osta tek neki znanac koji žuri na jednu s nogu i zbogom dosta Ref. 2x Jer ja, ja sam čovjek bez kafića koji sanja neko prošlo doba a to je novac bez pokrića na ovoj berzi lakih roba I tko da mi kaže što me čeka nad šoljom gorke, tanke kave tko da mi vrati njene oči zvijezde u noći i vlati trave I sad se pitam sasvim zbunjen što vrijedi sjesti i dobro jesti i pod platnanom koja lista poneku lijepu ženu sresti Ref. 2x Jer ja, ja sam čovjek bez kafića jedan od zadnjih što se nađe dok tražim ruke što mi mašu ko zadnji putnik s neke lađe