Starinska ura na ormaru spava kazaljke njene već se rđom žute umorna lampa tiho ocrtava prostore uske, samotničke pute Ja ne znam gdje sam, nešto tamno slute umorne oči, noć je topla, plava tako je teško kada stvari šute i kada se miješa prošlost, san i java Ref. Pa gasim staru lampu, sklapam oči nitko mi neće u posjete doći ni tat, ni gost, ni drug, ni draga žena Naslonim glavu na krilo samoći i slušam zvižduk vlakova u noći o gdje si sada, gdje si bezimena Ref.