Tri sata popodne, pokazuje moj Rolex na semaforu stojim, a pored mene bus ko u zoološkom vrtu, gledam izumiruću vrstu izguzvana lica zure mi u bemburu Sa Ray Banom na nosu žalim frustriranu masu njihov me pogled baca u bed zato okrećem glavu na drugu, ljepšu stranu jer duša mi ne podnosi tužne prizore Sutra sam već u crkvi, na malom pranju savjesti jer moje veze sežu ravno do neba u navali humanosti, pomolit ću se i za njih nakon čega slijedi tečaj tenisa Ne mogu ih gledat' više, uključujem air condition polako, da me vide piće iz busa konačno spas, zeleno je, dodajem gas i nestajem a gomila me gleda kao zločinca Penzici novi i penzići polovni doživotne žrtve javnog prijevoza blesavi od znojenja u kutiji još dva radna vijeka do fićeka Gomila plaži po bljuzgavoj stazi i s gađenjem gleda metak što prolazi 4x