Svakog dana pjesma se čuje iz male cvjetne avlije ko da nekoj jade liječi bol odjekuje Kada sam jutros prošao tuda pitam ko u njoj stanuje u toj kući Ehlimana za dragim tuguje Zbog ove njene žalosti prolaze dani radosti sada se više ne čuje Ehlimanin smijeh Ehlimana, Ehlimana Biješe jedan zidar mladi u tuđe ode krajeve i dok drugim dvore gradi ona samuje Od dragana pisma čeka sama sa sobom druguje dan za danom ona se nada jer mu vjeruje Pjevaj lijepa Ehlimano pjevaj o tužnoj sudbini svi ćemo stati svi ćemo pjesme tvoje slušati Ehlimana, Ehlimana, Ehlimana