Gdje li su sada ljubavi, grade drugovi moji sa gitarom ne znam u ove sretne dane šta bi sa starim adresarom Zar nismo mogli sjesti k'o ljudi uz neku kafu il' pijanstvo zagrliti zoru koja ludi sačuvati ljudsko dostojanstvo Ref. Nikad više zajedno poslije dana ludih živjet ćemo samo jedni pored drugih Zar nismo znali pružiti ruku zatvara svako svoja vrata spreman da traži novu luku kroz neka mora nepoznata Da li smo stvarno tako htjeli da niko nikog ne poznaje zar nismo nekad drugo željeli da svako svakome ruku daje Rođeni skupa i rasli zli da mržnja postoji nismo znali učeni da volimo uvijek smo svi prkosno jedni druge izdali Zar mržnja uvijek bila je u nama da ljubav postoji, svi smo znali kako smo tako bez srama jedni drugima sreću krali u ime naroda učeni smo da nas neće grijati sunce tuđeg neba da u našoj zemlji ima sve, što nam treba ko nije vjerovao u priče te kažnjen je bio, kažnjen U ime naroda što ćutati nije htio mi koji smo vjerovali navijali smo za iste imovine sanjali iste snove i učili da brata svako sazove vodili su nas u iste škole U isti park ili vrt, u ime naroda neko je okrenuo list na kom je pisalo smrt u ime naroda imao je neko hrabrost da našoj djeci to zlo uradi U ime naroda da ubije ljubav i svakog sa svakim zavrni u ime naroda niko više nema prijatelja ni roda u ime naroda po krvi bratskoj mora da se hordi U ime naroda nikad više zajedno sami smo krivi što oprostiti moramo bar mi koji smo živi