Svaka rijeka svome ušću teče svaka ptica leti jatu svome svako nekom u zagrljaj kreće a ja, slomljena srca, nemam kome Noći tamne, zvijezde jedva se vide ponekad mislim nema ih više zora se budi, kiša s jutrom ide oblačno nebo, jesenje liju kiše Tužna su jutra i sve noći moje rijeke su mutne, a gnijezda prazna požutjelo lišće, nebo sive boje jesen je došla, srce za tugu sazna Ref. Jesen života na vrata kuca tuga se u srcu skrila života mog zalazak sunca umorni starac slomljenih krila Hej rijeko mutna, svome ušću teci na obali tuge ostaću sam ptice kad vidiš zasumi i reci prošle su noći, još nije osvanuo dan Život ko rijeka svome teče kraju prolaze ljudi, da li su sretni ne znam posljednje ptice pozdravljaju umornog starca koji ostaje sam A jedna ptica bez jata luta slomljenih krila, niko je nije ček'o stiže jesen i kraj je njenog puta ostade s tugom, a sreća ode daleko Ref.