Sada je hladna postelja a kako je nekad gorjela još pamte zidovi Kad bi od nule ponovo njoj bi se opet trovao opet bi svega mi Sjećanje me to ponese i na jastuk nju donese pa ožive svuda njeni tragovi da se takva ljubav ne zaboravi Ref. 2x Moj je jastuk kalup njenog vrata ne može u njega ući svaka po otisku njenom druge biram oči kad sklopim kao nju da imam Ona je bila ostaće za kojom srce uzdiše i vjetar šumi ne diše Dođe mi sve da ostavim kraj nje da legnem ostarim pa se ne probudim Ref. 2x