Izgubiti oca je stvarno teška stvar kad osjetiš na srcu nepopravljiv kvar kad ti se sve u životu ruši a osjetiš njegov šapat u duši Poželiš da i ti jednog dana dostigneš život sličan njegovom pa se sve više bojiš i dragog Boga moliš da te spasi uslišenom dovom Sada znaš da nema njega za tebe najvećeg u životu bega da sa njim slaviš rođendan osamnesti ma da znam da će se to na suze svesti i da će te neka od njega odvesti Kada te tuga pritisne i bol obuzme samo se njega sjetiš i onda se zapitaš što Bog dobre ljude sebi uzme Zbog čega ih odvodi sebi gore u visine velike, da li i gore postoje neke prilike druge za naše slike pune tuge Njegov lik se urezao u srcu tvom i ostao kao zapečaćeni poplavljeni dom suznim očima napunjen vodom a zaključan sa njegovim tajnim kodom Oče moj, ja nisam taj što znam da li je to ljubav ili bol u srcu mom opkoljen vječnom tugom i razdvojen visinom dugom Možda nikad neću to znati ali zauvijek ću te u srcu nositi i teškim jecajem zvati Ja nisam više onaj mali kako si me prije zvao sada sam odrastao tvom liku dostojno dorastao pravi momak postao željan tebe zauvijek ostao Kad mi je teško bježim od stvarnosti sanjam tebe da si još uvijek u realnosti Ja i ti staza duga kao nekad dobra stara Juga oče, kao dobra stara Juga oče moj, babo moj