Nema više auta koj' se smiješi Čudnog svata debelih kotača Nemam više koga da me tješi Kad tišina nadjača S njim sam proš'o brda i planine Mada nije bio od brzine Istina pio taj je mnogo A u tome sam i ja mu pomogo Nema više auta koj' se smiješi Čudnog stvora slaboga motora Zabavno je bilo s njime rolat Od Zagreba sve do mora Ventilacija bila mu je slaba Al' gromoglasna njegova je truba O nikad nije bio on baraba Nego sasvim dobročudna buba Ni kubikaža mu ne bješe jača strana Uz to nije imo drugih mana S njim završilo je jedno vrijeme S njim k'o da ugasili su mene Nema više auta koj' se smiješi Čudnog svata debelih kotača I nitko me više ne pelješi Kada žedan na pumpu svraća Ja ne razumijem kome to smeta Taj mladić od sedamdeset ljeta Danas auti svi su ljuti, i ne djele smješke A ja idem samo tramvajem, il' pješke Il' pješke, idem pješke, samo pješke