Romanijo, goro jelovita vjekovima uvijek ponosita tvoje jele do neba se viju gdje sokoli svoja gnijezda kriju I orlovi klikću sa visina goro naša, gnijezda naša mila mnoge si ti ptiće othranila othranila i majka im bila Oj, Bosanče ispod Romanije kako tvoje srce za njom bije grije krvca i život se budi tvoje srce stalno za njom žudi grije krvca, nek' se samo pita Romanijo, goro ponosita