Do njenog golog ramena samo dva su koraka a ja ih napraviti ne smijem s prvim pogazit ću riječ a za drugi sad je kasno već jer joj opet pišem pjesme I ne znam kako razum može ljubavi odoljeti imat dušu a ljepotu njenu ne zavoljeti to je tajna koju čuvam koja me je vodila da je ljubav moja nepobjediva Nosim miris kože njene ispod svoga tjemena ko da niče rajsko voće bez zrna sjemena To je tajna koju čuvam koja me je vodila da je ljubav moja nepobjediva Njen je korak kao korak vojske što pobjeduje tako sama u ljepoti mene ne primjećuje ja držim se po strani da se ne bi prenula i da ne bi stala ta čarolija Kao proljeće što nama dolijeće o našim dušama ljudi ispričat će da mi je jedina i da je ljubav moja nepobjediva