Tijelo u zemlji nek' je zrno duša preseli u drvo u tišinu svojih godova Kao paučina ispletena sva su lica, sva imena samo svjetla noćnih brodova Mogu biti bor na vjetru sam u mraku, sam na svjetlu drvo u tišini šume jer me šume sve razume Mogu biti to što jesam zabludama svojim tesan živo drvo ispod kore čekam ruke da me stvore Da bih bio veslo broda spokojan, kraj divljih voda šibice, što noću vide bijeli štap što zna gdje ide Biti jedna od dasaka koja oda hod koraka odškrinuta vrata sobe Puštam svjetlo što te zove k meni što te zove k meni Ref. Pusti ljubav, da prolista na koncu, čista k'o sunca trak pusti Bože, da je slavim u te ruke stavim dušu za kraj Kad me vrate zemlji crnoj duša preseli u drvo u tišinu svojih godova U tom času pomirenja sve su krivnje, poniženja jeka iz dalekih rovova Već sam bio trn u oku batina o desnom boku već sam bio stup od srama što na vijeke mora s nama Već sam bio kundak puške gurnute u ruke muške oštar iver ispod kože napravi me boljim, Bože Daj da budem dom za ptice svoga neba prognanice neba što u nama diše i od ljudi pravi kiše Daj da budem okvir slika od svih mojih saputnika slika, što na grudi stišćem šušte kao suvo lišće A na slici moja mati mlađa, no je mogu znati još je dijete što prkosi dok u sebi dijete nosi Jedna slika oca moga u samoću urasloga što na pozdrav diže ruku šalje nijemu oporuku meni I evo, ja na rubu šume djeca pale stare gume plamen, što se nebu penje mjesto čuvat će za mene Mjesto gdje je šapat krila noćnih ptica i leptira ptica, koje grade gnijezda duši starijoj od zvijezda Tu su ispred kuće moje i ta što kuca, znamo 'ko je ja sam zemlja, duh je ptica ja sam zemlja, duh je ptica samo Božja pozajmica meni Ref. Pusti, Bože, da te slavim u te ruke stavim dušu za kraj