Ne znaš šta su ograde, ne znaš šta su klupice Zidići čemu služe, budalo, lupi se Ekipa glupi ste, na mozgovima rupice Udžbenik, ulična škola, vršim upise Učionica, poslije škole BMX il Ponica Karet, klošarska igraonica Igranje rata, gadnim oružjem baratam Čeparka, štukanice, na nogama Startas Ili AliStar što trg'o sam kao koljena Dolje na Campettu beton još uvijek zove nas A najdraži klub si zapisivao u spomenar U spomen na vremena gdje brigama nema spomena Olovkom motao kazete Klapa Masline sa Biletom, rap '96 Na Zapadu već bio smješten, grlo protresem Kroz pjesme, i ništa ne bih mijenjao, ne smijem REF. Život je kao i pjesme Neki super, a neki su ćesme Od nas je svako imao san I jedino na pameti da idemo van (x2) Mimo svakih društava i Ustava Bio Gospodar svemira, gled'o He-mana i Gustava Imali mali Yugo koral 60 Al' se trese, već na 70 Kakvi mobiteli, email adrese Kad pojedeš nađemo se svi ko Crne ceste Pa zajebavat susjede, znaš da se ne smije Al je bilo slatko k'o šečer kad čuješ bjež'te Sjećam se kockaste torbe "mačje oči" Pred školom čekam mamu po mene kad će doći Posljednji smo imali djetinjstvo Ovo danas sve odrasta brzo, a mi još uvijek nismo Al' nismo nezreli k'o amule što jeli smo Doći će familija, djeca, ono što htjeli smo Ali smo znali biti djeca, taj će pojam nestat Danas čim se rodiš ti si prestar REF. Život je kao i pjesme Neki super, a neki su ćesme Od nas je svako imao san I jedino na pameti da idemo van (x2) Karte u zlobu, na zvono nekom sjesti Čestitat Novu godinu, a mjesec tek je šesti Il' pitat bocu vode iako je 2 ujutro Ma svega je bilo samo da se nešto mutilo Skupljao Jugoligu, album je poluprazan Dal' bi ga popunio, nikad neću saznat Italija '90 puna Faruk Hadžibegić zadnja sličica albuma Igra se tetris, slažem kocke četiri U ruci Rambo keksi, sa ratišta prešli A mi, djeca cvijeća, nismo svjesni Gradimo kućice, a susjedi su bijesni Na kupanje i pjege, nikad bio problem Danas kad bi iš'o pješke bi bio boem Danas je predivan, izađite van Zajebi kalupe, izgradite san