Sjecam se, te veceri nisam upoznao samo nju upoznao sam njenu njeznost njenu samocu, plahost njenu sutljivost Mislila je da mi moze dati jedino ljubav i da ja samo to zelim ali ja sam zelio mnogo vise htio sam biti slobodan i ona da bude slobodna slobodna i moja Nazvao sam to ljubavlju Rekla je, to ne postoji bilo bi odvise lijepo Gledao sam je, smijesio se, sutio i malo pomalo pocela se oslobadjati padale su njene ideje njen strah, nepovjerenje I zajedno s njenim tijelom obgrlio sam i njenu volju, osjecaje, dusu rekla mi je prvi put oborila sam pogled i pocrvenjela pred covjekom Mi, sami mi plahi smo mi slobodni mi i izvan nas samo za nas zbilo se sve Mi, ludi od tog, nestavarni mi kao bez tijela grjesnici smo mi robovi mi, andjeli mi I upravo zbog toga sve to danas izgleda tako glupo, neshvatljivo Jer, priznat cete nije odvise lijepo vidjeti me kako skupljam svoje stvari i bjezim kao kradljivac A ona, ona me ne zadrzava naucio sam je da bude slobodna Ti, odlazis sad, uzimas sve ali nas susret ostavljas tu zauvijek tu duboko