Ostavljeno je vrijeme za nas na prozoru našeg svijeta da uđe ujutro sa suncem i obnovi svaki tren Potrošen sam poput asfalta po meni još uvijek sipa se sol ali snijeg još se ne otapa u tvojim očima Ref. Neka vrijeme odnese sve što nekad bio sam ja nek' vrijeme proguta stope naših koraka Kad vrijeme me vrati na početak tvojih usana tad će sjene u meni nestati I opet ću biti uspješan u osmijehu, i riječima koliko će ulica moje ruke izgraditi Za tebe u sebi sanjam dan da vratim ti sunce u očima da preko svojeg jastuka osjetiš dodir moj Ref. Ovaj život što je tu pred nama nestaje bez igdje ičega ostajemo ako sami ne pokrenemo svijet