Nepoznate ceste već mi dugo kroje put ne govore što krije horizont oblaci bez oblika nebom prolaze tajne svoje ni s kim ne dijele Kilometri poput riječi nijemo nestaju kamo idem, ne znam to ni sam znam, da se vrijeme stopi u samo jedan tren i da si opet tu, kraj mene Ref. Jer, napokon, znam koliko je ljubav potrebna da promijeni mrak u svijetlo što sja u nama I, napokon, ti jer, samo je ljubav dovoljna za sve Nepoznati ljudi oko mene prolaze k'o duhovi bez lika, smiju se u svakom od njih tražim tebe tražim pogled tvoj da me smiriš i ugasiš moj bijes Ref. Što pred nama pruža se Napokon, znam da samo je ljubav dovoljna da promijeni sve i izbriše mrak u ljudima I, napokon, ti da ispuniš svojim svijetlom svijet zauvijek