Bosut piše, Bosut pamti je l´ još tamo klupa stara ispod grane naše lipe što ostade, što nas spaja Bosut miran, daska nema pa se noću voda cakli želim vratit´ slike stare gdje smo naša srca takli Ref. K´o da stoji, tajnu skriva puzi tiho ravnicom i šumom miran, nježan, obale umiva plavim nebom i prašnjavim drumom I, sad, neki ljubavnici novi našoj klupi otkrivaju tajne a Bosutom, k´o sjećanje plovi ljubavi neprolazne, trajne Zaboravit´ je, ja ne mogu moje misli ona spaja i sad gledam svaku klupu što ostade, što nas spaja Nisam treb´o tada reći idem dalje, djevo bajna ni rijeka nije htjela teći odvela me zvijezda sjajna Ref. A Bosutom, k´o sjećanje plovi ljubavi neprolazne, trajne