Kažu da je ljubav kemija U tome slučaju, iskreno žalim, što nisam kemičar I mislim da je Mendeljev, sigurno znao za formulu i bio sebičan A da je se dokopam, riješio bi među nama krive spojeve i elemente Ljubav ponovo bi živjela iz epruvete Maštam, baljezgam, naivno, kao dijete Dok u zraku još lebde Naši, napušteni glasovi, osmjesi, uzdasi To me podsjeti na rijetke trenutke, sekunde, koje bila moja si Pažljivo skrojena, voćnim bojama obojena Otrgnuta od neba, bačena u prostor i vrijeme Slučajno, pored mene Ispunjavalo me, gledati te sretnu I vjerovao sam što kažu da se duše dogovore Prije neg se tijela sretnu, hmm Naše su se vjerojatno krivo dogovorile Između svega i ničega, između mene i tebe Neba i zemlje, sraz venere i marsa dok strasti su gorile,sumnje su boljele farsa Neke stvari nikada priznat ni nećemo Pa puno toga ostalo je neizrečeno A i da saznam ne bi zinuo zatečeno Jer intuicija ne laže, iznutra osjećamo A nisam lagao ni ja, kad sam rekao Da te želim obući u svečano Bila jedna si od onih što ne daje ali uzima za kraj, pozvonit ću i ostaviti teglu Da bar jednom pomirišiš ovo cviječe Jer zalio sam ga, svojim suzama REF. Ukrala si osmjeh, odnjela si sve Prosut ću si mozak, zbog tebe Zgazila si dušu, jebi se Kujo da li znaš, još volim te (x2) Trebam te sebično Gledaš me cinično Znam zvučim patetično Pjesme povrijeđen pišem poetično Dok maljam tintu i suze preko papira Prokleta ljubav žrtve ne bira kažu tko previše, analizira, paralizira Satima sjedim, nepomično Eutanaziran, djelomično I previše pijem, nedolično Dok racionaliziram, beskonačno Na mramornom šanku nasukan teškim valovima viskija Šaljem ti poruke, možda se ipak predomisliš, ponos riskiram U ime ljubavi, manji od makovog zrna I molim te, mrzim te, volim te Odjebi me nježno, onako da ne znam Za mene si suviše štetna Tvoj osmjeh od igre i laži Dok varaš me s drugim si sretna Srce je puno gorčine Bar priznaj kurvo promiskuitetna A s kraja ulice, jekom se vraća glas što boli Ori ne voli me više i da joj ne pišem proklete pjesme A jeste, to jedino dobro i znam Pazi ironije, tipkam riječima, jer ne znam piano A za nju bi suludo skladao najljepše simfonije Kada ljubav povrijedi ponos Tada, ostaje hladan odnos Zamišljam s drugim te bludnu I krijem u ruku rasijanu žudnju Kapam mučen k'o talog pijeska u staklenoj uri Skučen u predivnom grču, dok vrijeme bez nas u nepovrat žuri Kako si mogla da sve mi uzmeš Želim da dobiješ da dobiješ sidu i umreš REF. Ukrala si osmjeh, odnjela si sve Prosut ću si mozak, zbog tebe Zgazila si dušu, jebi se Kujo da li znaš, još volim te (x2)