Srce nemir obuzima kad se sjetih svog Buzima i proklinjem tuđinu što ostavih Krajinu Baščaršijom sada prođem dajem sve što imam, evo ne može mi zamijeniti ništa moje Sarajevo Sa Gradašca bijele kule svake noći čujem glas dođi sine iz tuđine pa obraduj nas Kad vidite moje suze da poteku mi niz lice znajte da je srce željno moje lijepe Zenice Tuđi svijet, e, moja tugo izdržati neću dugo sve što imam, suzom plaćam ja se svojoj kući vraćam Svake noći čežnja jača da poletim do Bihaća do Kladuše i Cazina poželjela majka sina Od Sarajeva do Mostara od Zvornika do Brčkog grada pjevalo se, igralo se a vidi nas gdje smo sada Poželio ja sam Tuzlu za njom duša tuguje zakloni se noćas brate kući putujem U srcu mi lijepa slika iz Bugojna i Travnika eh, da samo imam krila ja bih sada tamo bila Ref.