REF. Tijelom prolazi ti ritam grada Mjesečina na lice pada ti Osjeti, dal vidiš li On zbog tebe postoji REMI: Hej šššš, slušaj kako diše Osjeti miris mokrog asfalta poslije kiše Dotakni sivu, hrapavu kožu betona Kad ga jednom takneš, držiš ga se ko ja mikrofona Njegov olovni dah isprva uljeva strah Ali što više dišem s njim to ga više u krvi osjećam Ko vrsni diler, navuče te odmah, i dok su pluća puna smoga Ti ne kužiš, to je droga ovog betonskog Boga Ja ko ovisnik priznajem da ne mogu al' ni ne želim bez toga Gdje god da odem, sve me podsjeća na njega Svaki pedalj, svaka fasada mi zgleda ko dio mog grada Nikada, nigdje, koraci isto ne zvuče Ko kad koračam ulicom znajuć da tu sam kod kuće Volim kad mu uzavre krv i poludi Kad mu žilama naviru bujice tisuća ljudi Skoči mu adrenalin, ko divlji pas strgne se s lanca Tad me zna bit strah ko da sam malo djete u rukama stranca Volim ga gledati dok spava, njegov san moja je java I dok misli mi teku kao Sava Volim ga gledati dok spava, njegova java moj je san Dok imam srca neće biti sam REF. Tijelom prolazi ti ritam grada Mjesečina na lice pada ti Osjeti, dal vidiš li On zbog tebe postoji SHOT: Osjeti ga kako diše grad kako pulsira Dok se dan polako gubi u sumrak, nikog ne dira Svatko kroči svojim putem, grad diše istim dahom Pluća miliona, stupa korakom kolona svojih ljudi Svojih duša, svog života grad nosi grijehe i pogreške Svakog svoga pasjeg skota, on te smota ko kanabis Zavede ko žensko tijelo, gradski ritam te povede Povede u cijelo putovanje beskrajima svojih ulica Fasada, svoga ponosa i jada - gornjeg i donjeg grada Smrada rijeke što ju presijeca i osmjeha ljudi Kad im na račun sjedne plaća početkom mjeseca Grad grad koji me inspirira i potiče, da Baš za njega pišem svoje priče REMI: Da baš za njega ja pišem svoje priče REF. Tijelom prolazi ti ritam grada Mjesečina na lice pada ti Osjeti, dal vidiš li On zbog tebe postoji INK: Ja živim u vrtlogu, (grada) Sve noćne ptice recite hu hu, za mračnu ulicu (grada) Ink piše kak se diše u velegradu, sada Kada neki od nas više nisu s nama Sve nam zvuči smiješno ko Dalaj Lama Inkognito (ššššš…) budite tiho Samo djelić sekunde i potoneš u mrak za sitno Postaneš nevidljiv, kraljevo novo ruho Zato dobro pazi što ti šapćem na uho A ti protuho, što me slijediš u sjeni Drvena kraljica 2,3, nek ti se srce skameni Ne vjeruješ nikome, bolje vjeruj meni Za tempo velegrada trebaš bolji hoody neg Kenny Jer svi nose maske, to je dio prakse Živo blato za prase, jer te zaludi ko mase Odraso na sirenama, Bože grijehe prosti Tempo grada u venama nabija bilo do kosti Znam gdje, neman počiva znam kuda ić Bilježim ritam zločina ko Fabijan Šovagović Pa sam spreman za velegradski spleen Čvrsto vezan ko adenin timin Gvanin i citozin SHOT: Ima bezbroj lica i naličja - jezika i narječja Raste poput malog djeteta iz naručja ljudi Koji su mu krvotok u tempu velegrada Jedan ustaje dok drugi pada, on se ne mijenja Mada bio je i bit će cilj mnogima Moja inspiracija on je tlo pod mojim nogama REF. Tijelom prolazi ti ritam grada Mjesečina na lice pada ti Osjeti, dal vidiš li On zbog tebe postoji