INK: Kad shvatiš da stvar nije onakva kakva izgleda Kasno je, više nemaš izgleda SHOT: Ponekad sav si svoj, ponekad nisi baš Ponekad visiš s njima, ponekad si naš INK: Za neke loše uspomene na prošlo svršeno vrijeme Pravim se da ih nema, al' one su dio mene Potisnem duboko, mislim, možda stvar ode Ali mrtvo tijelo na kraju uvijek ispliva iz vode Pa se bacim da ga utopim, samo se smočim Želim čisto odijelo, al' cipelu u drek umočim Pa se ukočim, moj mozak pobaci sve funkcije Netočne reakcije, uzaludno branim se Sad je kasno, riječi su otišle bezveze Brzo srce kuca glasno, teško primam poraze Bolje da nema me, želim propasti u zemlju Znaju kako stvari stoje čak i prije nego pitaju Mora da me dobro čitaju, kad tako dobro igraju Moji meci lete sporo, njihovi brzo hitaju Precizni ko skalpel sve bolne točke pogađaju Dvaput u istu ranu, dok staru krastu kidaju Želim prikriti grimasu što govori da pobjeđuju Al' oni znaju istinu, zato tako dobro igraju Svoju partiju, gledaju me preko stola Molim boga da sve stane, skidaju me do gola Al' najednom staju, odlaze možda ne znaju A možda se samo povlače naoštriti strelice A najgore od svega je iščekivanje Što ne znam što će sutra biti Pa ne mogu mirno sniti REF. (REMI) Ponekad sve ti je jasno, sve ti je bistro Sasvim na čisto Što tvoje oko ne prepoznaje Ne znači da tuđe oči ne vide (x2) INK: Jebeni osjećaj krivnje nikako da mine Pa me razdire iznutra, beskrajna noć bez jutra Progoni ko Hitler židove u meni diže zidove Ujedno ruši mostove što vode me do obale Ne vjerujem nikome, neću tuđe savjete Površne sudove, jer ne znaju što muči me Kažu osjećaš se bolje ako kažeš nekome Zato imam stihove, da ispustim sve iz sebe Stavim na papir u strofi nalazim svoj mir Nije sve crno ko tinta, hvala bogu da sam živ Potpuno izoliran u svom svijetu egzistiram Živi pjesak guta sporo, ako ostaneš miran Zabarikadiran, pa lakše stvari podnosim Kad se s njima ne odnosim Kad hoću dođem - odlazim Kad se nalazi moja pojava daleko od prijevara Daleko van dometa pogleda ljudskog oka Zidovi imaju uši, mala soba, zrak me guši Zbrka, bunilo u glavi, golem kamen na duši I svjestan sam da stvari što sada izgovaram Neću znati sutra, jer java postaje san Jer više nisam siguran što je dobro a što ne Ništa nije važno, želim na spavanje REF. (REMI) Ponekad sve ti je jasno, sve ti je bistro Sasvim na čisto Što tvoje oko ne prepoznaje Ne znači da tuđe oči ne vide (x2) INK: Kažu da po jutru se dan poznaje, i da sve ujutro dobro je Al' ne kažu kako izgleda kad se noć probdije Lako je kad se prespava, ujutro ne boli glava Al' kad ne možeš oka sklopiti zbog stvari što te terete Smisljaš planove, vrtiš filmove, događaje Šeme i skice taktike svoje obrane Brojiš minute dok čekaš sati jutarnje Ako znaš da ti Sunčev izlazak neće riješiti probleme Moralne dileme, što bi bilo kad bi bilo kad bi bilo Sve se vraća, sve se plaća, da se bar sve nije zbilo Trebao sam slušati što je rekao je stari Prije nego nešto učiniš dobro razmisli Dal se uopće isplati taj potez odigrati I kako će se on na tvojoj koži odraziti Zaboravi, zaboravi stvari od jučer Zaboravi, zaboravi da si potučen Prespavaj, jer sutra je novi dan Jer kronično neispavan nije spreman za neman I taman kad se umirim da tiho prenoćim Nemir ode, al' tijelo ispliva iz vode, pa se ukočim Moj mozak pobaci sve funkcije SHOT: Ponekad sav si svoj, ponekad nisi baš Ponekad visiš s njima, ponekad si naš Ponekad sav si svoj, ponekad nisi baš Ponekad visiš s njima, ponekad si naš