SHOT: Ponovo u sobi prepunoj dima tražim malo prostora Da sjednem s njima da tako zatvorimo krug Da uzmem riječ, da kažem dve-tri o svemu Da nadovežem se, ubacim se sad u postojeću temu Elemental, mentalno stanje muzika Životno određenje način razmišljanja - skuži ga Nekada stil danas pogled iz mojih očiju Ono kak gledam sve oko sebe pa vidim perspektivu drugačiju Svi smo ljudi sa dva života Prvi je onaj svačiji di imperativi su Svota standard status sigurnost i mirna budućnost Ono što zovu normalan život - mogućnost čekanja Kraja u miru i bezbrižne godine što dolaze Al' da je to smisao rek'o bi da isprazno Dani mi prolaze ja živim za nešto više Note strofe taktove, stihove glava piše Drugi moj život je ova muzika, za nju dišem Nemam ambicija samo uživam dok pišem Dok ju slušam, moj privatni svijet, životni stabilizator Antidepresivno sredstvo, motivator Antidepresivno sredstvo, motivator Moj svijet – elementalitet REMI: Kog slava lupi u glavu, stvarnost lupi ga po glavi Istina ne paše ko staklena cipela, nisu svi pravi Mi se otvaramo ko rane, tu u krugu Bez skrivenih misli spajamo riječi ko boje u dugu Pred vama i Bogom, jesam što jesam Nekad plačem, nekad stisnem zube kad sam bijesna Uvijek iskrena, naivna, otvorena, žena-pjesnikinja Sretna i nesretna, mekog srca, čvrstog razuma Da, prijatelju, kažeš teško nas je shvatit Jesi probao? Razmislio? Najlakše je samo ritam pratit Jedni nas vole, drugi nas vole blatit Znam, tako to ide, al ne znam dal ću to ikad prihvatit Naše su prilike i neprilike otprilike jednake Au contrair, mon frere, ne repamo jadikovke Na mala vrata tražim put do tvojeg srca Ruka piše sve dok dišem, držim ton dok glas ne puca I sada znam na svoj način mijenjam svijet Dajući vam, stvarajući, elementalitet Rima pitka ko dalmatinsko vino, za neke mračna ko kino Predaleka ko Torino, lako probavljiva ko čokolino Njome nekak želim promjeniti svijet, stvarajući elementalitet INK: Elementalitet, moj njegov i njen svijet Zar sam kriiiiv što sam sensitiiiiv Ko kvartet, dok tipke plećka Dedić Znaš da Inkogović nije skorojević A ekipa što se nećka, baš šteta Pd prvog do zadnjeg redka predstavljam ko repka A klasa ko mečka, uz zvuk živog basa Jer mi je bitnija kvaliteta od dobrog glasa I šta će ko reć i tak sve ode u vjetar, nezaspan Prirodan, bezbrižan, letim sam jer sam Pan ko Petar A jebivjetar nek nosi maske, jer u glavi nema daske Bez smisla za nijanse mi dijele opaske, ne šljivim mase Pa se držim svoje trase ma pustite me da sviram Pa sam miran da dirigiram poput Prohaske Jer ja sam, samo jedan mali u stvari Od sumraka do jutra,što poljubi majk u čelo Kad navečer sprema stvari i kaže "Lutko, vidimo se sutra"