Oprostite što nosim svu tu prtljagu Što ju raspakiravam pred vama u Strasbourgu i Haagu Što dolazim s torbom punom lokalnih sranja Što zovem se Edin, Đorđe ili Sanja Dopustite da budem građanin svijeta Neopterećen jarmom balkanskog identiteta Da stvaram ispočetka i da krojim svoj put Da odgovaram sebi i samo na sebe budem ljut Shvatite da to što nosim nije moje Da su drugi po meni šarali sve te nacionalne boje Da sam odgajan da mrzim al' se mržnje sada sramim Da drugi su htjeli na istoku da se osamim I shvatite da ja jesam to što jesam Da moje znanje i sposobnost definiraju što sam Da je pun kurac više to što nosim ovo breme Uzmite si i nosite sve te vaše probleme REF. Hej Slaveni Još ste živi, a davno trebali ste nestati Hej Slaveni Vaše vatre još gore, ne daju mi disati Na čijoj si ti strani, čiji, čiji si ti, mali Okrećeš li kaput koji su ti dali Mijenjaš li boje poput kameleona Gdje tvoj distrikt, gdje je tvoja zona A ja bi najradije da nestanem Sram me, postidim se kad izreknem Odakle sam, tko sam, jer važu mi težinu A najrađe bih sve poslala u materinu Podvuko bih crtu i krenuo ispočetka U zemlji gdje kuće nemaju rupe od metka I kvragu vaši ratovi i s vašeg stola mrvice I k vragu vaše Ruže hrvatske i Titove ljubice I kvragu vaše doktrine i veliki nam vođe Sve me to glođe, do kosti me to glođe Raspižđen i ljut, ovo krik je u tami Jebem vam mater, snać ćemo se mi sami Čovjek bez naroda Čovjek bez amblema Čovjek bez himne Je čovjek bez problema REF. Hej Slaveni Još ste živi, a davno trebali ste nestati Hej Slaveni Vaše vatre još gore, ne daju mi disati